Dobrodošli na Web stranice općine Štitar!

grb općine Štitar

Općina Štitar u Vukovarsko-srijemskoj županiji


Kliknite na kartu za veći prikaz

Kulturne manifestacije

Odavno smo graničari stari

 

Ustrojem Vojne krajine ili Granice započelo se u slavonskoj Posavini nakon oslobađanja od Osmanlijske vlasti. Prve popise unovačenih graničara nalazimo iz 1702. godine. Tada su pored prvih obrambenih građevina (šančeva ili jaraka) započeta gradnja kordonskih čardaka (osmatračnice, stražarnice, drvene građe podignute na četiri stupa). Tako nalazimo u popisu i graničare iz sela Štitar.

 

Kako unovačeni graničari iz Štitara ne bi otišli u zaborav, osmišljena je manifestacija koja nas iz godine u godinu vraća u povijest. Program manifestacije "Odavno smo Graničari stari" povezuje prošlost i sadašnjost, isprepliće vojni i civilni život te prikazuje utjecaj Granice na tadašnji život običnog čovjeka. Manifestacija je preuzela ime od pjesme poznatog pučkog pjesnika Đuke Galovića, „Odavno smo graničari stari“. Njome se želi očuvati i pokazati naša kulturnu baština, tradicijsko ruho, običaji i sve ostalo vezano uz graničarsku tradiciju kojom se Štitar uistinu može ponositi.

 

Manifestacija se održava krajem svibnja i početkom lipnja u Štitaru još tamo od 2005. godine. Uz postavljenu visoku promatračnicu kao simbol nekadašnjeg života uz rijeku Savu, manifestacijom se oživljava tradicijska baština Graničara na čardacima i konjanika u odorama. Uz nastupe folklornih skupina, ona okuplja sve one koji vole folklor, pjesmu i običaje našega kraja. Na taj način Graničar nastavlja živjeti u našim srcima, pjesmama i pričama.

 

Prošlogodišnji program započeo je svečanim mimohodom sudionika manifestacije od DVD-a prema nasipu do čardaka gdje je održan početak programa, uz nastup društva sv. Grgur iz Požege službeno je otvorena manifestacija. U nastavku je upriličena modna revija Ane Vincetić predškolskog uzrasta, a nakon toga nastupile su dječje folklorne skupine te kulturno umjetnička društva iz Slavonskog Šamca, Šiškovaca, Đurića i naravno domaćini.

Vrtičeva srida

"Vrtičeva srida" je srijeda prije "čiste sride", prvog dana korizme. Njome počinje zadnji tjedan poklada kada je zabava i  ludavanje u svojem vrhuncu. Dani poklada u Štitaru su imali svoja imena i značenja. Nijednog pokladnog dana nije bilo dobro raditi, a onoga tko to prekrši mogle su stići razne zdravstvene tegobe ili bi rad bio uzaludan. Zapravo su mještani sami smišljali razloge zašto ne raditi, iako je posla bilo malo zbog zime: 

 

"mišji ponediljak"- nije se radio ručni rad, jer se vjerovalo kako će miševi pojesti sve što je napravljeno

"bolni utorak"-  nije se radilo kako se tijekom godine ne bi bolovalo

"vrtičeva srida" - nije se radilo kako se tijekom godine ne bi javile vrtoglavice. Na taj dan u Štitaru mladići su se spremaju u Turke, na glavi su nosili fesove (kape od čove, crvene boje) i jahali konjima kroz selo te uz topot konja i galamu plašili mještane - željeli su prikazati kako Turci provaljuju iz Bosne.

"trudovski četvrtak"- nije se radilo kako se tijekom godine na šakama ne bi stvarali "trudovi" (teški žuljevi poput kurjih očiju)

"gluvi petak"- tko radi petkom boljet će ga uši, a može ostati i gluh

"zaklopita subota"- zatvarala je, zaklapala ovaj pokladni tjedan

 

Na "Vrtičevu sridu" stvarnost se okrene, zavrti, odatle vjerojatno i potječe naziv za ovaj dan, jer tada monotonija i stroga pravila koja su postojala prestaju važiti, barem na tjedan dana.

 

Po uzoru nekadašnjeg običaja i danas na "Vrtičevu sridu" ulicama Štitara konjanici, članovi KU "Vranac" i njihovi gosti iz susjednih mjesta u Slavoniji jašu svoje konje. Ljubazni domaćini tako ugoste konjanike u svoja dvorišta i ponude im slavonska tradicionalna jela uz nezaobilaznu šljivovicu. Gotovo svaki domaćin kako bi ispoštovao tradiciju "vrti" nešto na svinjskoj masti. Tople krofne, listarići pečeni na masti ugriju konjanike i sve ljubitelje ovog tradicionalnog događaja. U Štitaru je već godinama velik odaziv konjanika pa tako primjerice, ove 2013. godine, bilo ih je čak 60, a gostiju koji ih prate u kolima ili pješke gotovo isto toliko. Na taj način održava se tradicija njegovanja slavonskih običaja, pjesme i narodne nošnje.

Nakon pokladnog jahanja upriliči se i večera za sve sudionike pokladnog jahanja i njihove domaćine uz seoske tamburaše.